I opet su ti dani dosli...
Opet nam se ne da, opet smo se udaljili.
Kao da je dovoljan dasak vetra da nas udalji kilometrima. I sve vise sumnjam, sumnjam, mila moja, sumnjam u ljubav tvoju.
A ne znas, tako prokletno, ne znas da moju sumnju smiris. Kao da ne zlelis da budemo srecni? Promasis me svaki put, ko da na mene ni ne mislis.
Ja ne mogu tako sebicno kao ti misliti samo na sebe. Gde to moze nas odvesti? Mila moja, tu je kraj puta.
Svaki put pomislim bice bolje, procice. A dokle tako, dokle...
Umoran sam.
1 Komentari |
0 Trekbekovi